Ministarstvo znanosti i obrazovanja organiziralo je u prosincu 2019. godine peti savjetnički posjet za učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje iz 73 osnovne i srednje škole koje sudjeluju u eksperimentalnome programu Škola za život.
Ciljevi petoga savjetničkog posjeta bili su promišljanje o suradničkom planiranju, vježbanje i analiza aktivnosti mikropoučavanja, samoprocjena i daljnje planiranje profesionalnog razvoja i razvijanje vještine završnog razgovora (debriefinga).
Dvočlani timovi sastavljeni od učitelja iz različitih predmeta (i područja), članova mentorskih radnih skupina i viših savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje održali su četverosatnu edukaciju. U edukacijama je sudjelovalo 2323 sudionika.
Peti je savjetnički posjet bio organiziran u četiri dijela:
U prvom dijelu učitelji su promišljali o suradničkom planiranju pomoću metode “šest šešira”. Uloge šešira bile su podijeljene po bojama, a svaki je polaznik iz uloge jednog šešira trebao odgovoriti na određena pitanja. Pitanja o kojima su polaznici promišljali bila su: Koliko često suradnički planirate nastavu? S kime najčešće planirate? Koje prednosti suradničkog planiranja uočavate? Koje rizike prepoznajete u suradničkom planiranju? Koji uvjeti otežavaju suradničko planiranje? Kako možemo poboljšati suradničko planiranje u budućnosti? Na koje načine možemo ostvariti suradničko planiranje u svojoj školi?
Na kraju aktivnosti predstavnici svake skupine podijelili su zaključke skupine kao temelj za kratku diskusiju o iskustvima i mogućnostima suradničkog planiranja u svojoj školi.
Drugi, središnji dio posjeta bio je posvećen mikropoučavanju. Ovaj oblik strukturirane interakcije omogućuje učiteljima isprobavanje novih pristupa i ideja u sigurnom okružju i zajedno sa svojim kolegama.
Sudionici u grupama od petero prolaze kroz pet kraćih aktivnosti, odnosno nastavnih situacija. U svakoj od njih jedan je član grupe u ulozi učitelja, jedan u ulozi promatrača, a troje u ulozi učenika. Članovi grupe izmjenjuju se u ulogama kako bi se svaki od njih imao mogućnost okušati u ulozi učitelja vodeći pri tome računa o različitim segmentima učenja i poučavanja. Odmah nakon provedene aktivnosti sudionici koji su bili u ulozi promatrača i učenika daju povratnu informaciju učitelju: što je bilo dobro i što bi se i kako moglo poboljšati. S obzirom da se aktivnost mikropoučavanja nastavljala na prvi dio posjeta posvećenog suradničkom planiranju, svaka je grupa trebala odabrati zajedničku temu mikropoučavanja. To je omogućilo i razmjenu ideja vezano uz moguće suradničko planiranje učitelja.
U trećem dijelu posjeta učitelji su izrađivali mapu osobnog profesionalnog razvoja. Kao temelj za ovu aktivnost korišten je Okvir kontinuiranog profesionalnog razvoja učitelja British Councila s kojim su učitelji upoznati tijekom prvog savjetničkog posjeta. Okvir uključuje neke od temeljnih stručnih kompetencija učitelja: ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda, vrednovanje učenja, upravljanje vještinom učiti kako učiti, učinkovitu suradnju, autonomiju u poučavanju, podršku razvoju vještine rješavanja problema, poznavanje predmeta i međupredmetnih tema i integracija IKT-a. Učitelji su individualno procjenjivali osobnu razinu usvojenosti pojedine kompetencije na mapi, od razine prepoznavanja, razumijevanja ili primjene do razine integracije. Pojedinačni podatci sudionika uneseni su u aplikaciju Menti te je na osnovu njih izrađena mapa profesionalnog razvoja škole.
![]() |
![]() |
Individualna i skupna mapa profesionalnog razvoja
U četvrtom je dijelu provedena refleksija u obliku završnoga razgovora (debriefing). Završni razgovor provodi se na kraju određene aktivnosti ili projekta kao svojevrsna rekonstrukcija aktivnosti: što je, kako i zašto učinjeno. Ova tehnika omogućava prepoznavanje i rješavanje nedoumica, razmjenu informacija i iskustava, dublje promišljane o određenoj temi i bolje povezivanje članova tima. Mentori su prezentirali snimku završnog razgovora o pripremi petog savjetničkog posjeta. Cilj je bio približiti učiteljima proces pripreme edukacija odgovarajući na pitanja o razlozima odabira određenih sadržaja, metoda ili strategija rada.
Nakon toga učitelji su pozvani da u skupinama provedu završni razgovor odgovarajući na pitanja: Zašto ste izabrali baš tu temu za mikropoučavanje? Zašto ste odabrali određene aktivnosti? Zašto ste koristili baš te metode? Zašto ste izlagali baš tim redoslijedom i tom dinamikom? Biste li nakon osvrta nešto promijenili? Što?
Završni razgovor tima petog savjetničkog posjeta
U radionicama se učitelje maksimalno uključilo u promišljanje i refleksiju o suradničkom planiranju i osobnom profesionalnom razvoju. Iako su neke od korištenih metoda i tehnika rada otprije poznate učiteljima, tijekom posjeta one su primijenjene u novom kontekstu – kao alat za jačanje profesionalnih kompetencija.
U evaluaciji je sudjelovalo 1484 učitelja i nastavnika koji su se u komentarima osvrnuli na sadržaj radionica i dosadašnje iskustvo rada u eksperimentalnim školama:
“Savjetnički posjet je bio koristan u poticanju razmišljanja o međunastavničkoj suradnji te otvorio nove prozore u mogućnostima nastavnog procesa.”
“Pohvaljujem prevagu praktičnog rada nad teorijom.”
“Malo smo manje napeti nego na prvom i vise motivirani za ići dalje.”
“Ne bih se više nikada vratila na stari način poučavanja. Uložila sam jako puno truda i vremena, ali zadovoljna sam zbog učenika.”
“Vidljiv je napredak kod svih koji su promjenama pristupili ne samo zato što moraju, već zato što žele napredovati profesionalno.”