Ministarstvo znanosti i obrazovanja organiziralo je tijekom travnja 2019. godine 3. savjetnički posjet za učitelje, nastavnike, ravnatelje i stručne suradnike iz 74 osnovne i srednje škole koje sudjeluju u eksperimentalnome programu Škola za život.
Cilj je trećeg savjetničkog posjeta bio radionički pristupiti temama vrednovanje, povratna informacija i rubrike nakon teorijskog uvoda u virtualnim učionicama, odgovoriti na pitanja i otkloniti nedoumice koji se odnose na vrednovanje te nastaviti prikupljati informacije i prijedloge za poboljšanje provedbe eksperimentalnog programa Škola za život.
Četveročlani timovi sastavljeni od učitelja iz različitih predmeta (i područja), članova mentorskih radnih skupina, posjetili su 74 osnovne i srednje škole uključene u eksperimentalni program i održali četverosatnu edukaciju radioničkog tipa. U edukacijama je sudjelovalo 2097 sudionika.
Treći je savjetnički posjet bio organiziran u tri dijela:
U prvoj su radionici na primjerima predstavljena obilježja triju pristupa vrednovanju, ukazano je zašto je potrebna promjena paradigme vrednovanja i učestalija primjena dvaju pristupa vrednovanju (vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje) te je naglašena uloga i potreba za uključivanjem vrednovanja u kurikulumsko planiranje.
Promjene u pristupu vrednovanju sastavni su dio promjena u paradigmi poučavanja koje donosi kurikularna reforma. Dokument koji prati ove promjene je Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnim i srednjim školama objavljen u Narodnim novinama broj 82/2019.
Prema kurikularnom krugu o planiranju vrednovanja promišljamo na početku planiranja poučavanja. Vrednovanje treba dati odgovor na pitanje kako možemo provjeriti jesu li učenici ostvarili planirane ishode. Promjene u provođenju vrednovanja trebale bi biti vidljive u omjeru učestalosti određenih pristupa vrednovanju i u korist vrednovanja za učenje i vrednovanja kao učenja prema vrednovanju naučenoga. Što se češće i kvalitetnije provode aktivnosti i metode vrednovanja za učenje i vrednovanja kao učenja, veća je motivacija za učenje i postignuća su učenika bolja.
U nekim predmetima svi elementi vrednovanja u jednakoj mjeri utječu na oblikovanje zaključne ocjene, a u nekim predmetima određeno je koliki udio u zaključnoj ocjeni čini pojedini element vrednovanja (elementi vrednovanja su ponderirani).
Tijekom druge radionice učitelji su prepoznali važnost jasne i konkretne povratne informacije za učenike, raspravljali o njezinoj ulozi i sami oblikovali kvalitativne povratne informacije.
Jasna povratna informacija kao vrednovanje za učenje sastoji se od tri dijela (što je dobro, što nije i kako to popraviti). Učenici ne bi trebali doživljavati povratne informacije učitelja kao negativnu kritiku, osobito ako su oblikovane na ovaj način. Povratna informacija može se dati i tijekom analize kratke pisane provjere ili se mogu koristiti liste procjene i rubrike. Opisnice u rubrikama mogu poslužiti kao povratna informacija koja se može pisati u bilješke.
U trećoj se radionici govorilo o potrebi uključivanja rubrika u vrednovanje i davanje povratnih informacija te zašto i kome su važne rubrike i kako izraditi i koristiti se rubrikom.
Učitelji su uglavnom prepoznali korist od rubrike kao metode vrednovanja i kako njezinom uporabom cijeli proces vrednovanja postaje transparentan. Rubrike također i olakšavaju praćenje rada učenika. Koriste se za sva tri pristupa vrednovanju. Rubrike primarno služe učeniku, učitelju i roditelju.
Treći je savjetnički posjet u potpunosti ispunio svoj cilj: učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji eksperimentalnih škola izrazili su zadovoljstvo radionicama na temu vrednovanja. U evaluaciji je sudjelovalo 1212 učitelja i nastavnika koji su vrlo pozitivno ocijenili sadržaj radionica.
Najveći broj komentara u evaluaciji također upućuje na zadovoljstvo sudionika sadržajem, komunikacijom i suradnjom s mentorima tijekom radionica.
„Predavanja i radionice su jasne, olakšavaju osmišljavanje rubrika, postavljanja ciljeva praćenja, kriterije ocjenjivanja.“
„Radionica dobro osmišljena. Predavači dobro pripremljeni, afirmativni. Rado odgovaraju na pitanja.“
„Posjet je bio od velike pomoći za budući rad.“
„Mentori su bili jasni, no potrebno mi je vise radionica sto se tiče vrednovanja.“
„Smatram da su susreti u živo vrlo korisni i motivirajući.“
„Predavači zanimljivo i motivirajuće pojasnili temu, te zanimljivim aktivnostima uključili sudionike u aktivnost promišljanja o ovoj temi koja pomaže u kompletnom vrednovanju učenika.“
„Iznimno sam zadovoljna jer je tema kvalitetno obrađena, dani su konkretni primjeri i osjećam se sigurnijom u svoje vještine. Također namjeravam u radu primijeniti današnje ideje.“
„Dobro je što je radionički tip savjetodavne posjete. Onda svi sudjelujemo i doprinosimo.“
„Radionički zadaci su bili konkretni, proučili smo sva tri oblika vrednovanja; sviđa mi se što smo rješavajući zadatke mogli osvijestiti poziciju učenika u procesu vrednovanja.“
„Bilo bi dobro imati više ovakvih radionica sa konkretnim primjerima i odgovorima na konkretna pitanja.“